Varoški amarcord - Ćirina kronika

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ se vratio u rodnu varoš, svoj Travnik, pa je nastao njegov amarcord (sjećanje). U ovom filmu, Ćirina kronika, legendarni Ćiro se u svojoj životnoj jeseni - "Ma kakvoj jeseni, u zimi sam", kaže Ćiro - u izrazito emotivnom prisjećanju vratio u to teško doba svog života, koje je prvenstveno obilježila tragedija u kojoj su mu dva maloljetna brata poginula u ratu. Živio je u užasnom siromaštvu i bio je gladan, a otac je uz to bio alkoholičar koji je maltretirao i tukao Ćirinu majku Katu. Uz sve te jade, malog Ćiru je pogodio i užas nesretne ljubavi. Zaljubio se u časnu sestru. Ljubav je bila nemoguća, a Ćiro je shvatio da za njega ipak nije životni put da postane svećenik, koji su mu namijenili majka i lokalni župnik. U filmu je susreo i svog prijatelja iz dječjih dana, jedinog koji je uz Ćiru još živ od njihova društva, pa je otkrio kako je Ćiro uvijek bio drukčiji, jedinstven i da su znali da je predodređen za nešto veliko. Otkrio je Ćiro i kako je dobio nadimak, a majka i baka su se Bogu molile da ga ljudi tako ne zovu.

Montaža: Fabijan Matić
Direktor fotografije: Lutvo Mekić
Režija: Ivan Živković Žika
Scenarij: Ivan Živković Žika
Producent: Ivan Živković Žika