kao i svakog drugog jutra ja se budim u šest nisam ni otvorio oči, već me uzdrma vijest kako loše nam se piše, da to čeka nas sve moja glava na tanjuru viče "ne, ne, ne"
potom, krenuo sam, odlučno napustio stan pomislih u sebi "loše mi je počeo dan" dolazim na prvi semafor i crveno je opet gužva, opet kasnim, vičem "ne, ne, ne, ne"
i sanjam jedan sunčan dan, samo malo ljeta i sanjam - jer u snovima ni'ko nam ne smeta i sanjam - da me probude, baš bi bilo šteta i sanjam samo par minuta ljeta da se odmorim od svijeta
svaki dan je isti - devet do pet Louis u ušima mi pjeva "kakav prekrasan svijet" a mene svijet sve više podsjeća na "Trumanov show" on odmahuje i na to kaže "no, no, no, no"
i tad me podsjeti - dok imamo san nije teško pobjeći iz ove matrice van sklapam oči na trenutak, neka sačeka sve ovom ubrzanom filmu kažem "ne, ne, ne, ne"
i kad se podsjetim - dok imamo san nije teško pobjeći iz ove matrice van sklapam oči, na trenutak neka sačeka sve ovom ubrzanom filmu šapnem "ne, ne, ne, ne"
* * *
Hvala Domici i njegovoj familiji na ustupljenom stanu, ubodnoj pili, svježe ubranoj salati i kojekakvim rekvizitima korištenim tijekom snimanja ovog videa.
